autor: Josipa Vincetić 9A3GVJ


ARG sezona ove godine počela je ranije od uobičajenog, a osim ranijeg početka dočekale su nas i novosti. Planirano je čak devet vikenda posvećenih samo ARG-u po cijeloj Hrvatskoj sa tri utrke u dva dana, pravo uzbuđenje za nas kojima je gubljenje po šumi najdraži bijeg od stvarnosti pa stoga dobivate prvi izvještaj od mene.

Prvi vikend je bio 24. i 25. veljače u Istri s prognozama općeg potopa oba dana, ali pokisnuli su samo Stipe i Oto na pregledu staze dan ranije. Subota je započela rano za mene koja sam morala tek doći do Pazina, čak i prije 5 ujutro, ali uz praznu cestu tako rano doći do Pazina nije bio problem. Mjesto okupljanja bio je društveni dom u Zarečju i u 9:30 krenuli smo na prvi start, utrka na 3,5 (MHz) ili ti ga 80 m. Prije samog starta bilo je potrebno i izbjeći velikog psa na lancu koji laje na tebe malo previše i ne izgleda baš druželjubivo. Start je bio u 10 i onda smo krenuli, s kartom u rukama koja izgleda kao da su zaboravili da postoji ikoja druga boja osim tamnozelene.
Prvi izazov je bilo brdo koje moraš osvojiti hoćeš ili nećeš jer inače ne budeš uspješno našao niti jednu lisicu (a isto brdo te dočeka i poslijepodne, a i drugi dan). Negdje usred staze preplašila sam neku srnu pa je istrčala na cestu par metara od mene i onda vrijedi zastati malo i diviti se divljini koje premalo viđamo u svakodnevnom životu. Uz malo muka po goniometru, mokrih patika već na startu, puno penjanja i spuštanja, odustajanja od traženja lisice niti 100 m od nje, a i prolazak kraj jedne kao da nemam oči ili uši vračam se na cilj koji je bio na mjestu okupljanja. Malo smo odmorili, pojeli nešto, došli k sebi, popili Pašaretu brzinom svjetlosti i podružili se, a u 15:00 nas je dočekao drugi start i foxoring, ali s malom izmjenom, Stipe je za svakog od nas odlučio koji odašiljač prvi tražimo pa barem nismo morali na terenu donositi tu odluku. Nakon četiri pronađena odašiljača, hodanja po putevima koji su na karti, ali ne postoje, ali postoje drugi s kojima dođeš di si namjeravao i još 2 sata provedena u šumi vrijeme je za ponovni dolazak na cilj. U toj avanturi zaboravila sam na psa sa starta te se skoro upoznala s njim, trk od njega bio je brži vjerojatno od svih dionica koje sam istrčala taj dan. Uspješno izbjegnut divlji pas i vrijeme je za dolazak sebi, micanje mokre odjeće sa sebe jer iako nije padala kiša blato, lokve i novonastali potoci po putevima bili su sveprisutni. Oni hrabri su se zaputili na party u prostore radiokluba Pazin, a ja sam premorena otišla u svoj apartman i krenula se oporavljati da mogu i drugi dan natrag u šumu.

Drugi dan. nedjelja započela je za mene kasnije nego prvi, tek oko 8, ali start je bio u isto vrijeme, 10:00. Vrijeme je za drugu trku, onu malo manje meni dragu (a i većini ostalih posebice mladih) na 2 metra, tj. 144 MHz. Kroz noć je napadalo još kiše pa je bilo još više novonastalih potoka, ali kaj je to za nas hrabre. Opet isto brdo pred nama, ali barem kad se popneš znaš da ne bi trebalo biti svima nam drage refleksije i barem prvi smjerovi budu točni (bili su i nije bilo refleksije). Ista šuma, ali svaki put ona izgleda drugačije pa je jedva značajno da smo tu šumu i puteve već prošli dva puta dan prije nesigurnost je tu, a i fulavanje koji put je onaj pravi. Prva tri odašiljača nađem više-manje bez problema, a onda onaj četvrti postane problem, pretpostaviš da je na jednom putu, a nije nego te vrača uz brdo i kreće bitka s preostalim vremenom, u zadnjih 30 minuta vremena je stvarno zadnji trenutak da krenem na cilj i uz puno straha i nervoze dal' budem stigla ili ne u vremenu stavljam nogu pred nogu i samo pravac cilj. Na cilju me dočekao Stipe i govori mi da imam još 3 minute, a u mojoj glavi i za tih zadnjih 50 m su tri minute premalo. Sve su to divote koje se događaju u glavi u tih 2 i pol sata, a ti niti ne shvatiš da si proveo 2 i pol sata bez mobitela, bez ikakve distrakcije u prirodi i šumi. Nakon trke trebalo je još samo doći natrag u Zagreb sigurno i u jednom komadu usprkos općem umoru i premoru tijela, mentalne baterije su se napunile, a runners high je trajao 3 dana.

Suma prvog ARG vikenda je kako slijedi:
  • Nađeno 9/13 lisica (odašiljača)
  • Pređeno ukupno 24 km
  • Osvojeno 270 katova (tak veli Garmin)
  • Viđena jedna srna
  • Strah od susreta s divljom svinjom u trajanju cca 30-45 minuta ukupno
  • Izbjegnut jedan divlji pas, jedva
  • Mentalne baterije napunjene
  • Runners high je ozbiljna i stvarna pojava, traje 3 dana nakon ovog
  • Koljeno se oporavilo od svjetskog
  • Upala mišića minimalna


Jedva čekam idući ARG vikend u Ozlju


Onaj službeni dio izvještaja:
  • 6 radio klubova iz 2 države
  • 14 kadeta i juniora i juniorki
  • 2 seniorKE (porast od 100% od prošle sezone)



Nitko nije ostao u šumi izgubljen