
ARG sezona ove godine počela je ranije od uobičajenog, a osim ranijeg početka dočekale su nas i novosti. Planirano je čak devet vikenda posvećenih samo ARG-u po cijeloj Hrvatskoj sa tri utrke u dva dana, pravo uzbuđenje za nas kojima je gubljenje po šumi najdraži bijeg od stvarnosti pa stoga dobivate prvi izvještaj od mene.
Prvi vikend je bio 24. i 25. veljače u Istri s prognozama općeg potopa oba dana, ali pokisnuli su samo Stipe i Oto na pregledu staze dan ranije. Subota je započela rano za mene koja sam morala tek doći do Pazina, čak i prije 5 ujutro, ali uz praznu cestu tako rano doći do Pazina nije bio problem. Mjesto okupljanja bio je društveni dom u Zarečju i u 9:30 krenuli smo na prvi start, utrka na 3,5 (MHz) ili ti ga 80 m. Prije samog starta bilo je potrebno i izbjeći velikog psa na lancu koji laje na tebe malo previše i ne izgleda baš druželjubivo. Start je bio u 10 i onda smo krenuli, s kartom u rukama koja izgleda kao da su zaboravili da postoji ikoja druga boja osim tamnozelene.
Prvi izazov je bilo brdo koje moraš osvojiti hoćeš ili nećeš jer inače ne budeš uspješno našao niti jednu lisicu (a isto brdo te dočeka i poslijepodne, a i drugi dan). Negdje usred staze preplašila sam neku srnu pa je istrčala na cestu par metara od mene i onda vrijedi zastati malo i diviti se divljini koje premalo viđamo u svakodnevnom životu. Uz malo muka po goniometru, mokrih patika već na startu, puno penjanja i spuštanja, odustajanja od traženja lisice niti 100 m od nje, a i prolazak kraj jedne kao da nemam oči ili uši vračam se na cilj koji je bio na mjestu okupljanja. Malo smo odmorili, pojeli nešto, došli k sebi, popili Pašaretu brzinom svjetlosti i podružili se, a u 15:00 nas je dočekao drugi start i foxoring, ali s malom izmjenom, Stipe je za svakog od nas odlučio koji odašiljač prvi tražimo pa barem nismo morali na terenu donositi tu odluku. Nakon četiri pronađena odašiljača, hodanja po putevima koji su na karti, ali ne postoje, ali postoje drugi s kojima dođeš di si namjeravao i još 2 sata provedena u šumi vrijeme je za ponovni dolazak na cilj. U toj avanturi zaboravila sam na psa sa starta te se skoro upoznala s njim, trk od njega bio je brži vjerojatno od svih dionica koje sam istrčala taj dan. Uspješno izbjegnut divlji pas i vrijeme je za dolazak sebi, micanje mokre odjeće sa sebe jer iako nije padala kiša blato, lokve i novonastali potoci po putevima bili su sveprisutni. Oni hrabri su se zaputili na party u prostore radiokluba Pazin, a ja sam premorena otišla u svoj apartman i krenula se oporavljati da mogu i drugi dan natrag u šumu.
Drugi dan. nedjelja započela je za mene kasnije nego prvi, tek oko 8, ali start je bio u isto vrijeme, 10:00. Vrijeme je za drugu trku, onu malo manje meni dragu (a i većini ostalih posebice mladih) na 2 metra, tj. 144 MHz. Kroz noć je napadalo još kiše pa je bilo još više novonastalih potoka, ali kaj je to za nas hrabre. Opet isto brdo pred nama, ali barem kad se popneš znaš da ne bi trebalo biti svima nam drage refleksije i barem prvi smjerovi budu točni (bili su i nije bilo refleksije). Ista šuma, ali svaki put ona izgleda drugačije pa je jedva značajno da smo tu šumu i puteve već prošli dva puta dan prije nesigurnost je tu, a i fulavanje koji put je onaj pravi. Prva tri odašiljača nađem više-manje bez problema, a onda onaj četvrti postane problem, pretpostaviš da je na jednom putu, a nije nego te vrača uz brdo i kreće bitka s preostalim vremenom, u zadnjih 30 minuta vremena je stvarno zadnji trenutak da krenem na cilj i uz puno straha i nervoze dal' budem stigla ili ne u vremenu stavljam nogu pred nogu i samo pravac cilj. Na cilju me dočekao Stipe i govori mi da imam još 3 minute, a u mojoj glavi i za tih zadnjih 50 m su tri minute premalo. Sve su to divote koje se događaju u glavi u tih 2 i pol sata, a ti niti ne shvatiš da si proveo 2 i pol sata bez mobitela, bez ikakve distrakcije u prirodi i šumi. Nakon trke trebalo je još samo doći natrag u Zagreb sigurno i u jednom komadu usprkos općem umoru i premoru tijela, mentalne baterije su se napunile, a runners high je trajao 3 dana.
Suma prvog ARG vikenda je kako slijedi:
- Nađeno 9/13 lisica (odašiljača)
- Pređeno ukupno 24 km
- Osvojeno 270 katova (tak veli Garmin)
- Viđena jedna srna
- Strah od susreta s divljom svinjom u trajanju cca 30-45 minuta ukupno
- Izbjegnut jedan divlji pas, jedva
- Mentalne baterije napunjene
- Runners high je ozbiljna i stvarna pojava, traje 3 dana nakon ovog
- Koljeno se oporavilo od svjetskog
- Upala mišića minimalna
Jedva čekam idući ARG vikend u Ozlju
Onaj službeni dio izvještaja:
- 6 radio klubova iz 2 države
- 14 kadeta i juniora i juniorki
- 2 seniorKE (porast od 100% od prošle sezone)
Nitko nije ostao u šumi izgubljen
Dugogodišnje prijateljstvo između članova RK Aranyhomok i RK Nikole Tesla Bjelovar rezultiralo je odličnim druženjem i dobrim natjecanjima za Uskršnje praznike.
U petak 19.4.14. u 5 sati svoju avanturu započeli su Stipe i Vedran kada su krenuli iz Zagreba put Nove Rače gdje su im se oko 7 sati pridružili Tihomir, Kristina, Željko i ja. Nakon 5 sati vožnje uživali smo u finim delicijama Mađarske (ribljem paprikašu a neki i nekom mesnatom obroku) u Kígyósi Csárdi. U 13 i 25 stigli smo na svoje odredište u Agasegyhazi gdje nas je dočekao domaćin te nam pokazao gdje se možemo smjesti.
Pogodnos da se smjestimo prije natjecanja smo iskoristili da napušemo luftiće te da se malo odmorimo.
Kamp/škola amaterske radiogoniometrije u Bjelovaru namijenjena je početnicima u amaterskoj radiogoniometriji i onima koji žele bolje savladati korištenje orijentacijske karte i služenje opremom za amatersku radiogoniometriju. Cilj kampa/škole je osposobljavanje mladih članova radioamaterskih udruga na području amaterske radiogoniometrije, te promidžba radioamaterizma među mladima.
U prvom kampu/školi koji bi se održao u ožujku 2015.g. polaznici kampa bi se upoznali sa orijentacijskom kartom te načinom korištenja iste te orijentiranju u prirodi pomoću nje. Polaznici će uz nadzor voditelja kampa/škole prolaziti teren te uspoređivati stvarne objekte u prirodi sa onima na karti kako bi polaznici na što bolji način praktično savladali orijentaciju u prirodi.
Drugi kamp/škola amaterske radiogoniometrije koji bi se organizirao krajem svibnja (drugi kamp bi se prilagođavao vremenu održavanja europskog prvenstva u amaterskoj radiogoniometriji za mlade - EYAC). 2015. EYAC će se održati početkom lipnja u Poljskoj.
Kamp za HRS organizira RK Nikola Tesla Bjelovar, a Željka Krupka je voditeljica kampa i kontakt osoba.
Registrirani korisnici (ulogirani u arg.hamradio.hr) mogu na svoje računalo preuzeti i detaljnije planove.
Na prvu ne zvuči baš sportski, ali ipak se iza naslova krije prava sportsko-tehnička disciplina koja svoje korijene vuče od kasnih 50-tih. “Starija” generacija se možda sjeća jedne od epizoda “Otpisanih” gdje njemački vojnici pokušavaju, vozeći se u malom džipu, pronaći odašiljač pokreta otpora pomoći prijemnika i jedne „okrugle“ antene na vozilu.
Istarska lisica 2013
2 dana, 2 natjecanja, 45 natjecatelja / 11 klubova (144 MHz), 45 natjecatelja / 10 klubova (3.5 MHz)
Radioamatersko događanje u organizaciji Radiokluba Pazin koje objedinjuje ARG natjecanje, druženje i zabavni program, ove je godine doživjelo svoje šesto izdanje, pod imenom Istarska lisica 2013. Godinu dana pauze mlada i uhodana pazinska ekipa iskoristila je da posjeti sva natjecanja amaterske radiogoniometrije u Hrvatskoj, kako bi pripremila još zanimljivije natjecanje na domaćem terenu.
DOŽIVLJAJI IZ POLJSKE
PIŠU: Tihomir Despetović
Karlo Čanadi
Dominik Sopić
„Ovo je bilo moje prvo veliko natjecanje, te nisam baš previše zadovoljan sa svojim postignućima. KV mi se najviše svidio jer sam tamo po svom mišljenu trčao najbolje od ostalih trka, nije bilo refleksije pa sam donekle dobro istrčao. Ali sve o svemu bilo je super. Ekipa je bila predobra, pa će mi Poljska ostati u vrlo lijepom sjećanju. Tako nešto se ne dešava svaki dan i nadam se da ćemo obnoviti iskustva i iduće godine. I naravno čestitam Despi na vrlo uspješnom rezultatu.“- svoje je iskustvo opisao Karlo Čanadi.