Napokon je došlo vrijeme za prvu trku u našem ARG kalendaru. Sada već tradicionalno ona se održava u Bjelovaru. Ovogodišnji Bilogorski ARG festival ostao je uskraćen za jednu trku i to onu noćnu pa su organizirane preostale 3 trke. Organizirano je u subotu ujutro sprint natjecanje, u subotu poslijepodne UKV natjecanje i u nedjelju ujutro KV natjecanje. I ove sam godine kao i prošle sudjelovao i u organizacijskom i u natjecateljskom dijelu.
Željka Krupka kreirala je stazu za sprint natjecanje. Uz sada već tradicionalne probleme oko sinkronizacije sprint odašiljača i puno izgubljenih živaca naša se Željka otisnula u pravcu šume na Kamenitovcu kako bi postavila odašiljače. Moram priznati kako je odradila dobar posao što se tiče kreiranja staze (iako je tijekom postavljanja pala i odvalila pola madeža) i natjerala nas na razmišljanje i praćenje što trebamo tražiti i što smo već našli na način što je na istom području postavila i sporokucajuće i brzokucajuće odašiljače. Neočekivani problem zadao nam je međustart koji jednostavno taj dan nije htio surađivati bez obzira na Stipine neumoljive pokušaje. Na kraju je Stipe odlučio i premjestio ga ispred ciljnog koridora. Čast da otvorim ovogodišnji sprint pripala je mojoj malenkosti. Startao sam u prvoj startnoj grupi kako bih imao dovoljno vremena da pripremim sve što mi treba za postavljanje poslijepodnevne UKV trke. Nakon pronađenih sporokucajućih odašiljača u odličnom vremenu krenuh na brzokucajuće odašiljače gdje nastaju problemi. Zbog brzopletosti i nerazmišljanja napravio sam par grešaka koje su me na kraju koštale malo više vremena. Sve u svemu priznajem da sam zadovoljan sprintom. Čestitam Željki na odlično odrađenom poslu sa sinkronizacijom nekoliko „neposlušnih“ odašiljača na terenu uz sve moguće tehničke i zdravstvene probleme koji su je zadesili.
Nakon uspješno odrađenog sprinta krenuo sam s pripremom stvari za popodnevno UKV natjecanje koje sam postavljao. I dok je ostatak natjecatelja razgovarao o tome tko je gdje trčao i kakve je greške radio na sprintu ja sam morao sinkronizirati odašiljače za UKV i pričekati Željku, Stipu i Dominika koji su išli pokupiti stupiće i Sport-ident stanice koji su mi trebali za moju trku. Nakon što sam od njih dobio i taj dio opreme mogao sam krenuti na postavljanje staze za popodnevno natjecanje. Nakon što sam postavio cijelu stazu primjetio sam u probnom kucanju problem s jednim odašiljačem koji nije kucao. U autu sam imao rezervni odašiljač i bio sam spreman zamijeniti pokvareni ako se za to pokaže potreba. Na svu sreću odašiljač je u punom kucanju proradio i natjecanje je krenulo na vrijeme. Došao sam na start i odlučio kamerom ispratiti start svih startnih grupa. Moram priznati kako je i ove godine to bio pun pogodak jer je bilo nekoliko smiješnih situacija i još smješnijih slika. Sve slike i video uratke možete vidjeti na youtube kanalu na našoj službenoj ARG stranici http://arg.hamradio.hr/ . Nakon što je u posljednjoj startnoj grupi startao i Vlado Vinko zaputio sam se u šumu kako bih i iz te perspektive snimao natjecatelje i kako bi svi mogli vidjeti kako izgleda naš sport kada smo u šumi. Kod TX 5 skupila se natjecateljska krema, a video uraci koji su tamo nastali su neprocjenjivi. Moram priznati kako sam se dobro nasmijao natjecateljima koji su pokušavali pronaći gore navedenih odašiljač. Nakon određenog vremena Željka Krupka je spazila antenu odašiljača i uspjela se prva „probiti“ do TX 5, a usput je zaradila i besplatno tuširanje. Teško da ću ikada zaboraviti Željkinu mokru facu i komentar profesora Vidovića kako on tu TX 5 ne bi sam nikada našao. Ostali natjecatelji su me samo mrko pogledali i prošli pokraj kamere. Time je završila avantura zvana TX 5, ali je uslijedila avantura zvana TX 3. Naime, nakon što smo se „teškom mukom“ svi rastali kod TX 5 odlučio sam otići popratiti stanje na TX 3. Još jednom je to bio pun pogodak. Došao sam do TX 3 i sjeo u gusto raslinje tako da mi samo kamera mobitela može uhvatiti što se okolo događa. Ponovno je glavni akter bila Željka. Uz nju, došle su Nina Radi i Alida Sokolović. U prvom pokušaju djevojke su prošle cca 10ak m od odašiljača, što je mene jako nasmijalo.
Navedeni odašiljač je ubrzo zakucao i ekipa ga je pronašla. Izjava Alide Sokolović je bila: „Hvala Bogu!“. Nakon njih na TX 3 je dotrčao i Leon Karačić Kresina i vidjevši me kako sjedim u gustom raslinju i kamo sam postavio TX 3 sa smješkom odmahnuo glavom i nastavio „planinariti“ prema vrhu brda. Kako ne bi sve proteklo idilično i u redu pobrinuo se „netko“ od natjecatelja tako što je namjerno isključio TX 4 koji je bio najbliži cilju i kojega su natjecatelji ostavljali za kraju natjecanja. Ja za to nisam znao jer sam u šumi snimao natjecatelje. Kada sam došao na cilj uslijedio je hladan tuš (skoro kao onakav kakav je imala Željka kod TX 5) kada sam čuo za informaciju o tome da mi jedan odašiljač više ne radi. Više mi nije imalo smisla ići mijenjati odašiljač koji ne radi dobrih pola sata. Kako je natjecanje primicalo svome kraju natjecatelji koji su pristizali na cilj nisu krili svoje „oduševljenje“ činjenicom što je TX 4 prestala raditi. U svom tom tmurnom okruženju najviše me razveselio Brane Vinko koji mi je u šali dobacio: „Despa, koje oko hoćeš crno?“, aludirajući pri tome na moju „malo težu“ stazu. Kako je već polako padao i mrak na cilj su uspješno stigli svi natjecatelji, neki trčeći, neki hodajući, a neki i na traktoru (Pozdrav dečku iz Pazina koji je ljepote naše Bilogore odlučio istražiti traktorom). Nakon obavljene večere uslijedilo je kupljenje odašiljača u čemu su mi pomogli Željka i Stipe. Kada je tijekom kupljenja došla na red i TX 4 prva stvar koju smo vidjela je prizma na podu, a kada sam došao do vrećice u koju sam stavio odašiljač primjetio sam da su oba prekidača prebačena na isključeno, ali da je lišće na vrećici bilo stavljeno kako sam i ja to napravio kada sam postavljao sve odašiljače. Nažalost na ovo nisam mogao utjecati, a ovo je očiti pokazatelj kako među nama ima nesportskih natjecatelja. Nakon završenog kupljenja odašiljača mogli smo dan (čitaj noć) privesti kraju.
Nedjelja je bila rezervirana za KV natjecanje koje je postavljao Stipe Predanić. Dolaskom na Kamenitovac započinjemo s pripremama za još jedan uzbudljivi dan. Sve je teklo glatko i uspješno do trenutka dok nije došao na red za start, a Stipe javio da odašiljači ne rade. Naime, tijekom sinkronizacije odašiljača Stipe nije primjetio kako odašiljači nisu namješteni na odgodu početka emitiranja od dva i pola sata nego tri sata tako da je start kasnio pola sata. Ubrzo je počeo i prvi start, a natjecatelji su krenuli u lov na odašiljače kako bi pokušali uloviti i što bolji rezultat na kraju. Na startu sam očekivao neku Stipinu podlost na stazi jer je obećao da neće biti prelako. Sve u svemu Stipe si je dao truda i svaka mu čast jer nam je priuštio jednu kvalitetnu trku na kojoj je trebalo malo mućnuti glavom i dobro gledati kartu.
Nakon završenog i posljednjeg natjecanja uslijedio je zajednički ručak, objava konačnih rezultata, čestitanje pobjednicima i ceremonija proglašenja najboljih uz podjelu medalja i diploma. Zatim je uslijedila jedna zajednička fotografija i uz najljepše pozdrave natjecatelji su se uputili svojim kućama. Sve u svemu ovo je bio još jedan kvalitetan Bilogorski ARG festival s nekoliko manjih tehničkih problema. Nadam se da su svi natjecatelji bili zadovoljni i da će se vratiti i nagodinu.
Tihomir Despetović